17. srpnja 2016.

contesting/contexting SPORT u Splitu

U Info zoni, 14. i 15. srpnja održalo se predstavljanje umjetničkog i aktivističkog rada Caitlin Davis Fisher, Carmen Grimm, i Željka Blaće, tima okupljenog oko inicijative ccSPORT nastele u Berlinu oko izložbe contesting/contexting SPORT 2016 u galeriji nGbK. Autori se kreativnim praksama kritički osvrću na polje sporta te razotkrivaju sport kao polje generiranja identitetskih normativnosti koje postaju izvor frustracija i diskriminacija. Splitsko predstavljanje završeno je performansom Caitlin Davis Fisher koji se temelji na osobnom iskustvu autorice u profesionalnom sportu. 







Organizator: queerANarchive
Partneri: ccSPORT, qSPORT/QueerSport Zagreb, Queer Sport Split, Flomaster
Zahvale: MMSU Rijeka, GALUM Split, Info zona Split, nGbK Berlin,
Rad kolektiva queerANarchive podržava Zaklada Kultura nova. Program je financiran sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Splita.

7. srpnja 2016.

queerANarchive predstavlja queer/feminističku inicijativu Contesting/Contexting SPORT

U Info zoni, 14. I 15. srpnja održat će se predstavljanje umjetničkog i aktivističkog rada Caitlin Davis Fisher, Carmen Grimm, Rafuckoa i Željka Blaće te radionica medijskih objekata i kreativnih intervencija u javnom prostoru. Autori se kreativnim praksama kritički osvrću na polje sporta te razotkrivaju sport kao polje generiranja identitetskih normativnosti koje postaju izvor frustracija i diskriminacija. Splitsko predstavljanje projekta organizira kolektiv queerANarchive. Dvodnevni program završava druženjem uz balote i kukičanje u organizaciji udruga Flomaster i Queer Sport Split.




Queer/feministička inicijativa ccSPORT,  nastala u Berlinu oko izložbenong projekta Contesting/Contexting SPORT, 14. i 15. srpnja će u Splitu predstaviti rad queer aktivista/-istica i umjetnika/-ica Caitlin Davis Fisher, Carmen Grimm, Rafaela Puettera aka Rafucko i Željka Blaće. Program se održava u Info zoni na adresi Jerina 1. Kroz projekcije, razgovore i radionicu izrade medijskih objekata i kreativnih intervencija u javnom prostoru, upravo u vrijeme Europske Univerzijade, netom po završetku Eura i pred Olimpijadu, autori će se kreativnim praksama kritički osvrnut na polje sporta. Kroz svoj rad oni razotkrivaju sport kao polje generiranja identitetskih normativnosti koje je kao takvo i izvor frustracija i diskriminacije za sve koji su uključeni ili isključeni iz sustava - i iz njegove hiper-medijacije, hiper-komercijalizacije i industrijalizacije.

Caitlin Davis Fisher queer je aktivistica, istraživačica i suosnivačica Guerreiras Projekta. Njen rada vezan uz umjetnost se fokusira na rod, tijelo, kapitalizam i futebol, te se temelji na njenom prethodnom iskustvu profesionalne nogometašice u Brazilu, Švedskoj i SAD-u.
Guerreiras projekt (www.guerreiras.org) međunarodni je projekt za rodnu ravnopravnost. Tim sportaša, umjetnika, znanstvenika i aktivista okupljen oko projekta organizira radionice, treninge, izložbe, istraživanja, performanse i prezentacije kojima potiče kritičku svijest o rodu. Iskustva s terena prebacuju u alate za akciju kojima otvaraju nove prostore za debate o rodu i pravima.

Carmen Grimm osnivačica je djevojačkih uličnih nogometnih timova i trenerica izbjegličkih ženskih timova, organizatorica je festivala i urbane sportsko-umjetničke inicijative Discover Football.
Discover Footbal (www.discoverfootball.de) osnovan je 2009. godine u Berlinu od strane entuzijastica koje koriste sport kao alat za osnaživanje žena i promociju interkulturalnog razumijevanja. Rad organizacije temelji se uglavnom na volonterskom radu žena, a turniri i konferencije koje provode lokalno i međunarodno omogućuju ženama i djevojkama da steknu vještine i izmjene znanja koja će im donijeti autonomiju, mobilnost i moć.

Rafael Puetter aka Rafucko (rafucko.com) umjetnik je i aktivist koji se bavi političkom satirom kroz YouTube videa i performanse. Na brazilskim društvenim mrežama njegovi radovi otvaraju važne rasprave o policijskom nasilju, manipulativnosti medija, nedostatku dijaloga između političara i naroda, homofobiji, te nasilnim raseljavanjima vezanim uz Svjetski kup i Olimpijadu.

Željko Blaće (QueerSport.info) djeluje u polju suvremene kulture i umjetnosti, tehnologija i medija te aktivizma u području sporta, društva i queera. Suosnivač je Multimedijalnog instituta - kluba Mama i pokretač queer sport zajednica, inicijativa i projekata. QueerSport je trans-lokalna zajednica pokrenuta kao sportska inicijativa koja je s vremenom prerasla u kreativnu i kritičku praksu koja propituje hetero/homo normativnosti te emancipira manjine, presijecajući kulturne, etičke, klasne i generacijske različitosti.




PROGRAM:

14. srpnja, četvrtak 

18 - 20 h @Info zona
Projekcije i razgovor s queer aktivistima/-icama/umjetnicima/-icama 

15. srpnja, petak 

11 - 14 h @Info zona
Radionica izrade medijskih objekata i kreativnih intervencija u javnom prostoru

18 - 22 h @Zvončac
Turnir u balotama + 1000 zastavica


Organizator: queerANarchive
Partneri: ccSPORT, qSPORT/QueerSport Zagreb, Queer Sport Split, Flomaster
Zahvale: MMSU Rijeka, GALUM Split, Info zona Split, nGbK Berlin,
Rad kolektiva queerANarchive podržava Zaklada Kultura nova.  Program je financiran sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Split.

1. srpnja 2016.

I am gay and muslim na TV Jadranu





queerANarchive obavještava da film „I am Gay and Muslim“, zahvajujući ustupku njegova redatelja Chris-a Belloni-ja, večeras, 1. srpnja, možete pogledati, u cijelosti i u TV emisiji „Cenzura“, premijerno u 21:10 h, na TV Jadranu.

Kao dio kampanje Projekta Cenzure Plus - "Unaprjeđenje ljudskih prava u lokalnim zajednicama", financijski podržanog iz Fonda za organizacije civilnoga društva Europskog gospodarskog prostora (EGP) i Kraljevine Norveške te programa queerIZLOŽBE kolektiva queerANarchive kroz koji je realizirana izložba Traganja postavljena u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu, 2. lipnja, te kao dopuna splitskom "Pride weeku", Cenzura Plus u suradnji s queerANarchive-om, 30. svibnja 2016. organizirala je projekcije filmova LGBTIQ tematike, u kinoteci Zlatna vrata. Jedan od filmova bio je „I am Gay and Muslim“ (Nizozemska, 2012.), u trajanju od 54 min, redatelja Chris Belloni-a. Fokus filma su LGBT prava u islamskom svijetu. Kao intimni dokumentarac, film prati određen broj mladih gay osoba u Maroku u njihovom istraživanju religijskih i seksualnih identiteta.


Kratku video najavu možete pronaći na linku.



3. lipnja 2016.

Traganja za vlastitim identitetom u Staroj gradskoj vijećnici



U četvrtak, 2. lipnja u 19:30 sati u Staroj gradskoj vijećnici otvorena je izložba Traganja. Fotografije Brama Bellonija i Cigdem Yuksel donose portrete osoba koje svoje LGBTIQ identitete formiraju unutar tradicionalnih zajednica, često opterečenih religijom. Izložba je dio kulturnih događanja u gradu koja prethode Splitskom prideu.

Izložba se može razgledati svakog dana od 9 do 21 sat, u periodu do 9. lipnja.


Iz teksta kataloga prenosimo: 

Fotografirati znači pridavati važnost - pisala je Susan Sontang u svojoj knjizi O fotografiji. Fotografije Brama Bellonija i Cigdem Yuksel ne teže pronaći posebnu ljepotu u portretiranim osobama, niti privući našu pažnju nekom njihovom posebnom neuobičajenošću. Osobe na fotografijama sasvim su obične da se ne bi iznenadili kad bi ih sreli na ulici po izlasku iz galerije. Tu se odmah nameće pitanje zašto su im autori odlučili dati važnost, pa onda i zašto su njihovi portreti izloženi ovom prilikom.

Ono što tišina fotografskih portreta skriva otkrivaju legende koje prate svaki portret. U nekoliko kratkih crtica one sažimaju identitetsko pitanje osobe na fotografiji. Teret tradicionalne zajednice, često opterećen i religijom, te seksualno opredjeljenje koje ta ista zajednica ne prihvaća okviri su unutar kojih portretirane osobe tragaju za vlastitim identitetom i prihvaćenošću. Druge i drugačije unutar njihove zajednice Belloni pronalazi u Maroku gdje je nastao ciklus fotografija Ja sam musliman i gay. Pod zajedničkim nazivom Vidljiva lica Yuksel donosi seriju fotografija LGBTIQ osoba koje žive unutar turske zajednice u Nizozemskoj.

Odgovor na pitanje zašto su oni izloženi ovom prilikom stoji upravo u činjenici da se osobe sa fotografijama u ničem ne razlikuju od ljudi koji nas svakodnevno okružuju. Portretne fotografije Bellonija i Yuksel ovom prilikom objedinjene pod nazivom Traganja podsjetnik su na druge i drugačije u našoj zajednici te podrška njihovom traganju za identitetom i prihvaćanjem.





Bram Belloni (r. 1976) nizozemski je fotograf s više od deset godina iskustva u komercijalnoj, dokumentarnoj i portretnoj fotografiji. Želja da spozna i dokumentira ljudski život općenito krije se iza njegovih osobnih projekata. Radeći s pojedincima autor istražuje kako se društveni problemi manifestiraju na osobnom nivou.


Cigdem Yuksel (r. 1989.) nizozemska je fotoreporterka s prebivalištem u Amsterdamu. Studirala je novinarstvo na Sveučilištu u Leidenu. Cigdem najviše radi za nizozemske dnevne novine De Volkskrant. Kad ne radi za novine bavi se vlastitim fotografskim projektima.



29. svibnja 2016.

Queer film u Zlatnim vratima

Kao uvod u izložbu Traganja koja se otvara 2. lipnja u Staroj gradskoj vijećnici, te kao dopuna pride weeku u Splitu, queerANarchive, Teserakt i Cenzura plus organiziraju projekcije filmova LGBTIQ tematike u kinoteci Zlatna vrata, u ponedjeljak, 30. lipnja.

Program:

19 sati
I AM GAY AND MUSLIM (Nizozemska, 2012.) 54 min
r. Chris Belloni
jezik: engleski
titlovi: engleski, hrvatski



Fokus filma I am Gay and Muslim su LGBT prava u islamskom svijetu. Kao intimni dokumentarac film prati određen broj mladih gay osoba u Maroku u njihovom istraživanju religijskih i seksualnih identiteta.

20 sati
ORIENTED (Izrael, 2014.) 81 min
r. Jake Witzenfeld
jezik: arabski, hebrejski i engleski
titlovi: engleski



Film Oriented prati živote tri prijatelja Palestinca koji istražuju svoje nacionalne i seksualne identitete u Tel Avivu za vrijeme izraelsko - palestinskog sukoba 2014. godine. Dok rat bukti oni, odlučni u naumu da potaknu promjene, osnivaju grupu Qambuta koja ne-nasilnim i kulturnim akcijama potiče rodnu i nacionalnu ravnopravnost. Ako njihov rad i neće promijeniti svijet, pomoći će im da se nose s frustracijama.

Filmske projekcije dio su partnerskog projekta Splitski forum koji organizira queerANarchive, Teserakt i Cenzura plus. Splitski forum dio je projekta "Unaprjeđenje ljudskih prava u lokalnim zajednicama", financijski podržan u okviru Programa "Demokratizacija i ljudska prava", Financijskim mehanizmom Europskog gospodarskog prostora (EGP) i Norveškim financijskim mehanizmom, koji u Hrvatskoj provodi Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, projekt je CENZURE PLUS, Udruge za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda iz Splita, koji provodi u partnerstvu s Udrugom Srma, Udrugom Sunce i Udrugom Solinjani.

Rad kolektiva queerANarchive financijski podržava Zaklada Kultura nova, a programski podržava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Grad Split.

Traganja u Staroj gradskoj vijećnici

Drugu godinu za redom, povodom Splitskog pridea, queerANarchive organizira izložbu LGBTIQ tematike u Staroj gradskoj vijećnici. Ove godine na izložbi će biti postavljene fotografije Brama Bellonija i Cigdem Yuksel koje donose portrete osoba koje svoje LGBTIQ identitete formiraju unutar tradicionalnih zajednica, često opterečenih religijom. 
Izložba se otvara u  četvrtak, 2. lipnja u 19:30 sati u Staroj gradskoj vijećnici pod nazivom Traganja. 


Izložba je rezultat partnerskog projekta Splitski forum koji organizira queerANarchive, Teserakt i Cenzura plus. Splitski forum dio je projekta "Unaprjeđenje ljudskih prava u lokalnim zajednicama", financijski podržan u okviru Programa "Demokratizacija i ljudska prava", Financijskim mehanizmom Europskog gospodarskog prostora (EGP) i Norveškim financijskim mehanizmom, koji u Hrvatskoj provodi Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, projekt je Cenzure plus, Udruge za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda iz Splita, koji provodi u partnerstvu s Udrugom Srma, Udrugom Sunce i Udrugom Solinjani.


Rad kolektiva queerANarchive podržava Zaklada Kultura nova, a programe financira Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Grad Split.

22. svibnja 2016.

Pisali su o nama: Info zona - Umjetnost, aktivizam - A. Giuliano!

U organizaciji queerANarchive-a na ovogodišnjem Platformatu gostovao je Andrea Giuliano. Tim povodom Info zona objavila je razgovor s talijanskim umjetnikom i aktivistom. Prenosimo tekst u cijelosti.






Andrea Giuliano umjetnik je i aktivist čiji rad obuhvaća različite sfere – i umjetnosti i aktivizma: od fotografije do performansa, od borbe za LGBTI prava do rada s beskućnicima i izbjeglicama, a njegova je trenutna adresa nakratko splitska. Andrea, naime, u organizaciji queerANarchivea i u sklopu Festivala nezavisne kulture Platformat proteklih nekoliko dana vodi radionicu koja će rezultirati upravo umjetničko-aktivističkim video-teatar performansom. Rezultat njegova rada s lokalnim umjetnicima i aktivistima moći će se vidjeti 20. svibnja u 20 h u Galeriji Praktika Doma mladih, a upravo je to bio povod za razgovor s njim – i o radionici u Splitu i o njegovu aktivističkom radu.

Queer verzija Beckettove Zibanke

Budući da se performans temelji na monodrami Zibanka Samuela Becketta, prvo je pitanje bilo usmjereno na odabir upravo Becketta i na koncept koji će se na radionicama pokušati realizirati. - Beckett me oduvijek fascinirao i htio sam raditi na nečemu što je Beckett napisao, a Zibanka mi je jedan od najdražih njegovih komada. Cilj mi je ovim radom reinterpretirati je tako da je povežem sa svojim aktivističkim radom, koji je važan dio mojeg života. Zato sam odlučio napraviti queer verziju Zibanke – najavio je Andrea.

S obzirom na to da je Zibanka monodrama u kojoj je jedini lik jedna žena, svi sudionici radionice, objasnio je Andrea, predstavit će jedan segment njezina identiteta. - Koncept je prilično jednostavan: htio sam početi od marginalizacije i diskriminacije koje vode do toga da pojedinac mrzi sam sebe. Sve su to vrlo popularne teme kod Becketta. Teške su , ali su i neizbježan dio ljudskog postojanja. Svi se barem jednom u životu osjećamo usamljeno, nesigurno, bezizlazno… Ne znamo kamo ići, što čekati. To je bilo vrlo lako povezati s aktivizmom u polju LGBTI grupa, beskućništva, izbjeglica ili drugih polja. Značenje osjećaja izolacije, nepripadanja svijetu u kojem živimo lako se može prevesti u Beckettova djela. Sva Beckettova djela odišu osjećajem napuštenosti i nečega što je bilo, a što više ne postoji i zato me on privukao za progovaranje o aktivizmu – objasnio je.

Većina manjinu često doživljava kao - smeće

Pritom je za Andreu splitski Dom mladih izvrsno okruženje za ono što želi izvesti. - Kad sam vidio splitski Dom mladih, kad sam prošao kroz taj golemi kompleks, koji mi je predivan, zaključio sam da je to savršeno mjesto za Zibanku. Beton, oblaci nad zgradom, gomila prozora koji gledaju u prozore nekolicine stanova u okolnim zgradama – sve to može predstavljati nijemo društvo, ali i osjećaj bezizlaznosti. Naša interpretacija Becketta bit će zgusnuta u nekih 15 minuta pa ćemo se koristiti brojnim simbolima, kao što su beton i vreće za smeće. Zašto vreće za smeće? Jer ih je lako pronaći, jer sjaje pa aludiraju na izvorni tekst u kojem žena nosi finu crnu haljinu, jer mogu biti i seksi, ali svejedno su to još uvijek samo vreće za smeće, a različite društvene manjine upravo se tako doživljavaju – kao smeće. Koristit ću ih u tri boje: crnoj, sivoj i ružičastoj, a likovi će izgledati tako da aludiraju na neko postapokaliptično vrijeme a šminka će im biti u tonovima njihova okruženja.

Budući da se uz Beckettova djela vežu apsurd, rasap svijeta i fragmentacija identiteta pojedinca, zanimalo nas je osjeća li se i on sam kao aktivist ponekad kao Beckettov lik. - Definitivno. I vjerujem da se svi aktivisti u svakom polju osjećaju tako barem ponekad – potvrdio je naglasivši da je upravo to još jedan od razloga zašto je u svoj rad htio uključiti Becketta.

Prijetnje smrću zbog aktivizma

Kako je upoznat s „nedovršenom“ pričom splitskog Doma mladih, kao i s teškim položajem nezavisne kulture i civilnog društva u Splitu i Hrvatskoj općenito, podijelio je svoja iskustva iz Mađarske i Italije, koja zapravo nisu mnogo drugačija od hrvatskih. Štoviše, u njegovu su slučaju poprilično strašna. - Dok sam djelovao u Mađarskoj, tamošnje vlasti u osnovi su napravile sve kako bih napustio zemlju. Kao aktivist sam primio stotine prijetnja smrću, bio sam izložen govoru mržnje, fizičkim napadima, pa i životnoj opasnosti. Kad sam policiji prijavio one koji su mi prijetili, policija nije učinila ništa. Tada sam shvatio da više nemam što raditi u takvoj zemlji i vratio sam se u Italiju.

Na pitanje je li ga strah baviti se aktivizmom s obzirom na mađarsko iskustvo, odgovorio je iduće: -Nekad sam se bojao, ali više se ne bojim, sad sam samo ljut. Zato sam odlučio svoj slučaj pokušati dovesti do Suda za ljudska prava u Strasbourgu i upravo s odvjetnikom radim na pripremi u nadi da će biti prihvaćen.

Platformatu i Domu mladih ne manjka kreativnosti

Ipak, unatoč nestabilnoj političkoj situaciji u cijeloj Europi i unatoč vjetrenjačama s kojima se kao aktivist mora boriti, za razliku od onog Beckettovog, Andrein je pogled na svijet ipak optimističniji a to između ostalog duguje činjenici da je u prilici surađivati s ljudima koji ne gube volju i strast, ni prema umjetnosti ni prema aktivizmu, a s takvim se ljudima susreo i u splitskom Domu mladih. - Oduševljen sam ovim mjestom, ovdje vidim mnogo kreativnosti. Ne znam koje su ciljeve organizatori Platformata sebi postavili, ali mogu im samo poručiti da ne odustaju i da ne prestanu s radom jer ono što rade može imati samo dobre rezultate. Ljudi uživaju, sretni su što sudjeluju u aktivnostima Festivala, pa i u mojoj radionici, imaju puno interesa, a pokazuju i inicijativu, bez koje bi moj rad s njima bio nemoguć.

Only Window kao upozorenje

U izvornom se Beckettovu tekstu Zibanke pojavljuje u jednom trenutku nada. Žena gleda kroz prozore u nadi da će ugledati nekoga nalik sebi. Kroz jedan od jedinih prozora ugleda nekog nalik sebi, no i taj netko osjeća se usamljeno i izolirano, kao i ona, dakle prekasno je da se nešto promijeni, odakle i naziv projekta Only Window – objasnio je Andrea kako je performans dobio ime.

- Iako sve ove teme mogu zvučati mračno, pogotovo usred proljeća i u ovom gradu kojem sunca ne nedostaje, ja ih ne vidim takvima. Vidim ih kao političke i svježe s obzirom na svijet u kojem živimo i o tome treba govoriti. Ne očekujem da ćemo spasiti svijet, ali očekujem da ćemo otvoriti temu marginalizacije i okvira koje zadaju društvene norme, odnosno do kojih sve negativnih posljedica te dvije stvari mogu dovesti – rekao je Andrea pozvavši sve da 20. svibnja u 20 h dođu u Dom mladih i pogledaju kroz prozor koji su stvorili on i polaznici radionice.

Video teatar u galeriji Praktika



U petak, 20. svibnja u galeriji Praktika održan je video - teatar perfromans Andrea Giuliana Samo prozor . Performans je rezultat rezidencijalnog boravka umjetnika u Splitu kroz koji je nastao video rad, sastavni dio performansa, u suradnji s lokalnim umjetnicima i aktivistima.







Kroz rezidencijalni program u organizaciji kolektiva queerANarchive, talijanski queer umjetnik i borac za ljudska prava Andrea Giuliano održao je radionicu s lokalnim umjetnicima i aktivistima. Obrađujući fragmente monodrame Samuela Becketta Zibanka, koristeći neiskorištene prostore Doma mladih, sudionici su zajedno stvorili video rad koji propituje normativnosti. Nastali video rad potom je iskorišten u performansu umjetnika u Galeriji Praktika.






Program radionica i video - teatar performansa realiziran je u partnerstvu s Kino klubom Split i Koalicijom udruga mladih. Program je dio Platformata, festivala nezavisne kulture i kulture mladih koji se odvija od 12. do 21. svibnja u Domu mladih.
Rad kolektiva queerANarchive financijski podržava Zaklada Kultura nova, a programi su financirani sredstvima Ministarstva kulture RH i Grada Splita.

Fotografije - Tihana Mandušić za Platfromu Doma mladih

10. svibnja 2016.

Poziv na radionicu s talijanskim umjetnikom i aktivistom

queerANarchive poziva aktiviste i aktivistice, umjetnike i umjetnice, performere i performerice, filmaše i filmašice te sve entuzijaste i entuzijastice da nam se pridruže u nastanku novog umjentičko - aktivističkog rada. Na rezidencijalni boravak u Split dolazi nam talijanski umjetnik Andrea Giuliani s kojim ćete, kroz zajednički rad, vaše iskustvo ugraditi u finalni performans, zakazan za 20. svibnja. Bilo da samo želite podijeliti svoje iskustvo, bilo da imate glumačke, performerske, snimateljske i druge aspiracije, na radionicu su svi dobrodošli. Prva radionica održat će se u nedjelju 15. svibnja u 16 sati u galeriji Praktika, a nakon toga radit će se u dogovoru s umjetnikom. Predbilježiti na radionicu se možete na mailu queeranarchive@gmail.com gdje možete dobiti i više informacija o radionicama. 

Samo prozor, foto - Andrea Giuliano

Polazeći od postavke da društveni pritisak, samoća i prezir prema samom sebi mogu biti uistinu destruktivni, cilj ove radionice je propitati normativnost i razotkriti daleko dosežnu štetu koju ona može nanijeti osobnim identitetima pojedinaca. Obrađujući fragmente monodrame Samuela Becketta Rockaby, uz vodstvo talijanskog umjetnika i aktivista Andree Giuliana osjećaji i iskustvo sudionika ugradit će se u finalni rezultat radionice - video – teatar performans naziva Samo prozor.

Andrea Giuliano, foto - Attila Boltész


Kao umjetnik Andrea smatra da je queer umjetnost način da se začara, zabavi i informira. On dovodi u pitanje rodne uloge, društvena očekivanja i autoritete. Andrea organizira alternativne queer partije i ponekad se na njima pojavljuje kao Sissy Strapon, "dekonstruirana" i očajna zabavljačica koja se pokušava nositi s vlastitim padom.
Kao aktivist koji se bori za ljudska prava Andrea je žrtva homofobnih, religijskih i političkih zločina iz mržnje koji uključuju uhođenja, prijetnje smrču, fizičke napade i raspisanu nagradu za njegovu glavu, koja su se događala dok je živio u Mađarskoj. Također je suosnivač kamper vozila Puffi To The Rescue koje raznosi vodu, hranu, wifi, informacije i ljubav izbjeglicama u južnoj Europi.

Program:
radionice:
15. - 20. svibnja 2016.
video – teatar performans:
20. svibnja 2016. u 20 sati

Informacije i prijave na radionicu:
queeranarchive@gmail.com

Program se realizira u sklopu Platformata, festivala nezavisne kulture i kulture mladih koji provodi Platforma Doma mladih.
Partneri: Kino klub Split, Koalicija udruga mladih
Donatori: Zaklada Kultura nova, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Split
Zahvale: PDM, MKC

6. svibnja 2016.

Ines Kotarac u Galeriji Praktika




U četvrtak, 5. svibnja u 20 sati u galeriji Praktika otvorena je izložba Myself autorice Ines Kotarac. Novi ciklus fotografija nastao u posljednje četiri godine čine djela autoreprezentacijskog i intimnog karaktera.



Izložba naziva “Myself” autorice Ines Kotarac donosi novi ciklus fotografija nastao u posljednje četiri godine. U djelima autoreprezentacijskog i intimnog karaktera, portretima i aktovima izloženim na splitskoj izložbi Tanja Špoljar, autorica teksta koji prati izložbu, iščitava krhkost, nježnost i autoerotizam, ali im i daje i politički predznak.

- Tijelo i reprezentacija vlastitosti intimna je, ali i politička priča gdje “ono postaje mjesto zahtjeva za subjektivitetom”. Autorica se kroz fotografije predstavlja (nije predstavljena), preuzima ulogu aktivnog aktera i ja ih svakako iščitavam kao prilog feminističkim iskazima i propitivanju rodnih uloga. Kao što je Tereza de Lauretis napisala subjektivitet ima centralnu ulogu u feminističkoj politici i to u najmanje dva smisla. Prvi se odnosi na ispitivanje načina na koje su žene podvrgnute/potčinjene maskulinističkim definicijama ženskosti; drugi je istraživanje ženskog otpora procesima disciplinovanja, potraga za ženama kao samosvojnim subjektima”. Izlažući svoje tijelo autorica dekonstruira granice privatnog i javnog, maskulinog i femininog, života i umjetnosti, sebe i mnogih sebe. - iz teksta kataloga.





Izložba je organizirana u sklopu ciklusa queerIZLOŽBE u organizaciji kolektiva queerANarchive. Rad kolektiva financijski podržava Zakalda Kultura nova, a izložba je realizirana sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Splita.
Izložba se može razgledati svakog radnog dana od 18 do 21 sat, do 12. svibnja.



TekstTanje Špoljar u cijelosti možete pročitat u nastavku.


(pro)izvođenje sebe ili ponekad nam treba dokaz da postojimo

Povezivanje vizualnog i autobiografskog karakteristika je rada Ines Kotarac, bilo da se radi o portretima drugih, njoj dragih ljudi, prikazima toposa djetinjstva ili autoportretu: konstantnim traganjem za sobom ona proizvodi narativ u kojem brižna pažnja prema subjektu postaje mjesto slobode, reinterpretacije osobne ili kolektivne povijesti, mjesto otpora prema fiksiranosti identiteta.

Novi ciklus nastao u posljednje četiri godine odlikuju djela autoreprezentacijskog intimnog karaktera: autoportreti i aktovi u kojima iščitavamo krhkost, nježnost, autoerotizam i ono nešto što se krije ispod same pojavnosti, ispod gole kože i datosti tijela.

Autoportret od renesanse postaje česta tema u umjetnosti, a od sredine 19. stoljeća pratimo ga i kroz medij fotografije. On može biti izveden na puno načina: u ogledalu, tako da namjestimo kameru na fizičkoj distanci od nas samih, držeći kameru u rukama i manipulirajući kadrom, fotografirajući siluetu, sjenu, odraz u vodi: sve te načine bilježenja vlastitoga tijela koristi i Kotarac u svojim analognim i digitalnim fotografijama. U samoj srži medija fotografije jest da autor/ica ne stvara, već uzima, prisvaja: o kakvom se prisvajanju radi kada fotoaparat uperimo u vlastiti lik?

Zrcalo ima višestruko značenje - od priče da je izumljeno kao pomoćni alat za samospoznaju do činjenice da Zrcalna faza kod Lacana predstavlja konstituciju subjekta odnosno usvajanje rodnog identiteta. Ogledalo upućuje i na pojam narcizma (prema Albertiju Narcis je bio izumitelj slikarstva, a na neki način i autoportreta jer njegov je odraz u vodi bio dostupan samo njegovom pogledu). Odraz u zrcalu čest je motiv i kod Kotarac.

U nekim drugim fotografijama autorica uprizoruje poze koje su karakteristične za tradicionalne patrijarhalne reprezentacijske prakse u kojima je žensko tijelo objekt muškog pogleda, „žena kao predstava, muškarac kao nosioc pogleda“ (Laura Mullvey), a dio fotografija čine potpuno suprotni vizualni kodovi gdje se poigrava nimalo uljepšanim golim tijelom u javnom prostoru, skrivenim uvalama ili pak u suštinski intimnim životnim prostorima. Ti aktovi postaju još snažniji ako uzmemo u obzir kontekst odrastanja u vrlo patrijarhalnoj sredini i sram koji se javlja pri pogledu na golo tijelo i još više, pri reprezentaciji vlastitog. U trećima pak uzvraća pogled, gleda ravno u nas do te mjere da se mi počinjemo osjećati kao objekti rada.

Svi su ti prikazi eksternalizacija njenih mnogih realnosti, performativni iskazi, igra, poigravanje identitetima, kao što su prije nje činile Claude Cahun, Diane Arbus, Nan Goldin, Cindy Sherman, Sophie Calle ili Francesca Woodman.

Pomalo se osjećam kao voajer kada promatram fotografije, no voajerizam je ovdje prevaziđen jer naš pogled nema mogućnost vršenja kontrole, nije mu dana prilika za distancu - Kotarac nam dopušta da zavirimo u njenu intimu.

Tijelo i reprezentacija vlastitosti intimna je, ali i politička priča gdje “ono postaje mjesto zahtjeva za subjektivitetom”. Autorica se kroz fotografije predstavlja (nije predstavljena), preuzima ulogu aktivnog aktera i ja ih svakako iščitavam kao prilog feminističkim iskazima i propitivanju rodnih uloga. Kao što je Tereza de Lauretis napisala “subjektivitet ima centralnu ulogu u feminističkoj politici i to u najmanje dva smisla. Prvi se odnosi na ispitivanje načina na koje su žene podvrgnute/potčinjene maskulinističkim definicijama ženskosti; drugi je istraživanje ženskog otpora procesima disciplinovanja, potraga za ženama kao samosvojnim subjektima”. Izlažući svoje tijelo autorica dekonstruira granice privatnog i javnog, maskulinog i femininog, života i umjetnosti, sebe i mnogih sebe.

Ono što se ponekad čini samo kao odraz u zrcalu (ili mimesis) zapravo sadrži taj točan trenutak uzimanja fotografije, nas koji smo bili prije i nas koji ćemo biti te simultanost svih tih identiteta; u autoportretima autor/ica doživljava sebe kao sebe, ali i kao drugog, autoportret je uvijek interpretacija i opetovano samoistraživanje. Ja gledam sebe kako fotografiram sebe dok gledam sebe. Izloženi smo pogledu sebe samih - možda je to čak i teže od toga da nas netko drugi portretira jer smo prisiljeni suočiti se sa sobom.

Kad gledamo fotografije u albumima prisjećamo se konteksta, prostora, vremena, trenutaka, ljudi koji su bili oko nas, ljudi na koje smo tada mislili - povezujemo emocije, kao da čitamo dnevnik, “težimo tome da damo formu iskustvu i strukturu memoriji” (Brian Roberts).

I am that I am.Ponavljanje je neminovno u autoportretu, zaustavlja vrijeme, a svi ti autoportreti pomažu nam pri konstrukciji autobiografskog narativa (i smisla) - on je uvijek negdje između, nefiksiran, fragmentaran, kao dnevnik koji se treba pročitati na kraju života da bi se slika zaokružila - no ne možemo si pomoći, mi ga stvaramo i pokušavamo uhvatiti tijekom cijeloga života. Fotografiranje sebe je na neki način odgoda smrtnosti i dokaz da zaista postojimo. Ovdje sam, gledam se, kroz kameru uzimam sebe, ostajem zauvijek.